Srebrenička muka

S pobožnom smirenošču uđoh u znakovlje,
koje ispisaše krvožedne zvijeri,
oteše Majci nerođeno čedo,
zatraše sjeme isklasalih klasova,
muk, tišina, tuga,
ununutarnji nemir bijelih cvatova Ljiljana,
na desetine, na stotine, na hiljade,
njihov miris se širi po kosmičkim prostranstvima,
njihova bjelina rastjeruje tamu naših čamotinja,
šutim,
a govorio bih,
plakao bih ,
al suze prisušile,
legao bih uz njih,
al edžela nema,
i živim,
al sam mrtav.

Komentariši